Tepih

Tepih se podosta optužuje da je pun grinja i treba ga ukloniti iz stana. To je netočno! Tepih su počeli izrađivati u istočnim zemljama zbog velikih nakupina pjeska, magnet je za pjesak... kada padne unutra više ne izlazi bez klofanja, iako ga i tada mali dio ostane.

Često se ljute kada netko kroz dječji park prođe sa ljubimcem, razumljiva reakcija... ali taj isti park imamo u svome domu. Sitne čestice pjeska preko cipela (bez obzira na izuvanje u hodniku.. sa cipele padne na pod pa ga dalje raznesemo) unesemo u svoj dom.. često nam kao nepozvan gost uđe kroz prozor. A isti taj pjesak bio je izložen, psu, negdje u grmu čovjeku ili ženi, osušio se i dospio do Vašega doma. Priroda vani pere pjesak putem vjetra i kiše, u domu nemate te uvjete. Dakle taj pjesak je prljav, stoji dolje i polako se počinju širiti bakterije.

Svaka domaćica ili sama ponekad šamponira tepih ili ga odveze na kemijsko čišćenje koje je nažalost najčešće čišćeno nekim miniwoshom i kemikalijom. Pritisak vode koji bi mogao izbaciti pjesak toliko bi trebao biti jak da bi tepih djelomično i očelavio. U biti peremo tepih sa nešto pjeska na dnu. Svaka sapunica pretvara se u vodu, kada to dođe do dna i spoji se sa pjeskom... dobimo blato koje nam se osuši na mreži i zabetonira tepih. Otuda neugodan miris tepisima.

Uz raščešljavanje četke sa 1200 obrtaja i jaku vibraciju, sav pjesak napušta tepih.. ako je betoniran duži je postupak ukoliko je više slojeva. Tek tada Vaš je tepih spreman za jedno ekološko šamponiranje. Nisu potrebne kemikalije niti izbjeljivači kako bi Vaš tepih ponovno zasjao punim sjajem i izgubio neugodan miris ustajalosti i pljesni.